Konačno smo i mi malo zajedrili. Ovaj put s Elanom 340 ‘Charlie’ iz Biograda, preko Borovnjaka, Primoštena, Komiže do Palagruže i nazad preko Visa, Maslinice na Šolti, Kaprija i Murtera. Bilo je lijepo, a evo i kratkog video klipa…
Nadamo se uskoro ponovno zajedriti…
Dobro more!
Završio je još jedan tečaj jedrenja… ali ovaj put to je bilo više od škole jedrenja. Bila je to prava škola života na moru, odnosno na brodu. Osim jedrenja, učilo se panulati, loviti s puškom, pecati, pripremati svježu ribu i ostale specijalitete…
Osim toga, bili smo na mjestima gdje se obično ne ide jedrilicom. Bili smo na Zrču, ispred Papaye i Aquariusa, prošli Velebitskim kanalom i ispod Paškog mosta.
Panulali smo duž Dugog otoka od 5h ujutro…
I još puno lipih stvari…
Ove godine odlučio sam organizirati odlazak na regatu Jabuka. Budući da brod s kojim sam želio ići (Cesarica III – http://www.sy-cesarica.com) je na vezu u Novigradu koji je oko 150 milja udaljen od startne linije u Vodicama, to je zahtjevalo dosta priprema. Podijelio sam taj pothvat u tri etape, transfer do Vodica, regatu i transfer nazad do Novigrada. Kako mi sve ne bi bilo prenaporno, a i da se posada upozna s brodom, za transfere sam planirao dosta vremena. Pripreme sam počeo slanjem maila svima koji su jedrili sa mnom, a Zoran je poslao isti mail svim članovima JK Samobor. Kao i uvijek, odaziv u prvih nekoliko dana je bio tako velik da bi mogao napuniti tri broda, a na kraju smo jedva popunili i ovaj jedan. Čak i ljudi koji su me nagovarali da idem na regatu na kraju nisu išli, isto tako oni za koje sam bio siguran da će mi se pridružiti su odustali, a išli su oni na koje nisam uopće računao. Nakon što se brod vratio s Barcolane, trebalo ga je pripremiti, pa sam krenuo s čišćenjem, provjerama brodskih sistema i popravcima. Bilo je dosta vremena, pa se sve odradilo bez nekog pritiska.
Posada se počela okupljati u Novigradu u nedjelju, 8.11. Kiša je padala cijeli dan, a za ponedjeljak kada smo kretali prognoza je bila jugo. Nije baš bilo motivirajuće, ali sam mislio da od ovoga može samo na bolje. Prvo sam otišao u Poreč po Željka, najiskusnijeg člana posade, ovo će mu biti četvrta Jubuka. Ubrzo je u Novigrad stigao I Boštjan iz Ljubljane koji ima svoj brod, ali je zaželio jedriti na malo većem brodu, pa je zato izabrao 16-metarsku Cesaricu. Malo poslije stižu doktori Olivier i Christian iz Švicarske, a navećer nam se pridružuju Ana i Maja, tako da je sada posada za transfer kompletna i spremni smo za polazak.
U ponedjeljak ujutro nakon što smo kupili kruh i popili brzu kavu, isplovljavamo u 8h. Puše lagana bura, pa odlično jedrimo brzinom od oko 8 čvorova. Pada kiša, ali nas to ne smeta puno jer imamo mi i bimini i sprayhood, delfini i duga između Poreča I Rovinja nam podižu moral. Vjetar potpuno pada prije Porera, pa palimo motor. U kvarneru nas dočekuje sasvim drugo vrijeme. Najavljivano jugo pojačava, pa orcamo u ne baš idealnom kutu, ali nema nam druge. Odjednom genova počinje lamatati, pa ju brzo raolamo. Dogodila se nevjerojatna stvar (prva u nizu), rasparao se rogalj genove (hvatište škote za genovu). Jedro je staro dvije godine, a vjetra je bilo 12 čvorova! Morati ćemo nastaviti s glavnim jedrom i motorom, a genovu popraviti po putu. Vjetar pojačava i prelazi 30 čvorova, a glavno jedro odjednom počinje jako lamatati jer su svi klizači izletjeli iz njega. Jedro mora brzo dolje, ali po ovom vjetru I valovima, to je bila operacija koja je trajala 15ak minuta (činilo se puno dulje). Posada je bila super, svi su dali sve od sebe i uspjeli smo. Sada idemo na motor prema Unijama da se malo odmorimo, nešto pojedemo i odlučimo što i kako dalje. Razgovaramo o opcijama i nakraju s oduučujemo da spavamo na Unijama, a Željo dogovara s jedrarom u Sukošanu brzi popravak. Na Unijama smo uspjeli složiti I spremiti jedro, najesti se i osušiti se. Ovo je tek prvi dan, a već smo ostali bez dva jedra! Ko zna što nas još sve čeka…
Krećemo u 6h s Unija kako bi što prije došli do jedrara. Idemo na motor (nije da imamo izbora) i sve je ok dok nismo prošli Olib i ušli u Virsko more, tamo bura pojačava na 20-30 čvorova, a i valova s boka je sve više. Nije baš ugodna vožnja, ali Maja u tim uvjetima radi jaja s lukom i pancetom što nam svima diže moral. Ne samo da je napravila doručak, nego je i spremila kuhinju! Vjetar potpuno staje ispred Zadra, a u Sukošan stižemo u 13h gdje slažemo jedra I predajemo ih jedraru. Hvala Dubravku za popravljena jedra I ekipi iz Elan Yachtinga na prijevozu!!! Brzuspješno smo pokušali popiti kavu u marini jer je sve zatvoreno, pa smo odlučili turističi se odvesti do Kukljice, popiti kavu na brodu i usidriti se u Ždrelcu. Potpuno je mirno, pa svi uživamo. Posadi sam za večeru napravio Chili koji mora da im se svidio jer su sve pojeli. Zaslužili su nakon svega što su prošli u ova dva dana.
U srijedu ujutro se budimo u 8h, doručkujemo i nestrpljivo čekamo vijesti od jedrara. Kaže da ćemo jedra dobiti sutra ujutro u Vodicama, pa krećemo na jug. Vjetra nema, pa se sunčamo i uživamo, ali i pokušavamo malo jedriti s gennakerom. Moramo trenirati, a jedino to jedro nam je preostalo. U Vodice stižemo taman u sumrak, vežemo se na lukobranu Svi imaju slobodne aktivnosti do večere koju sam najavio za 8:30h. Danas radim tjesteninu s puretinom i gljivama. Na večeri nam se pridružuju Željkovi gosti iz Austrije. Donijeli su nam na poklon Porto, pa smo ga nakon večere morali probati.
U četvrtak nakon kave u Viradi, stižu nam popravljena jedra. Hura! Postavljamo genovu, stavljamo letvice u glavno jedro, provlačimo kratove, stavljamo nove klizače, provlačimo podigač. Svi su u akciji. Prava radionica.
Ekipa je naravno i ogladnila, pa su jaja s lukom, gljivama i pancetom došla kao naručena. Popodne isplovljavamo i malo treniramo po slabom vjetru ispred Vodica. Svi uglavnom već jako dobro sve znaju, pa je pravi gušt… a napokon imamo i jedra! Večeras nam je stigao iz Zagreba Elvis koji će jedriti s nama na regati. Svi skupa idemo na večeru koju sprema organizator regate na brodu Ina. Dobra hrana i još bolje društvo, ali umor čini svoje, pa rano odlazimo na spavanje. Petak je dan a odmor. Prijavljujemo se za regatu. Dobivamo startni broj 60, prolazimo pregled broda, stavljaju nam transmitter za uživo pračenje preko interneta. Iz Ljubljane nam stižu još dva ćlana posade, Sergej i Sebastijan, pa smo sada kompletni. Svi smo im se jako obradovali jer su donijeli sarmu. Njam. Nakon večere, Željko i ja idemo na sastanak skipera. Prijavljena su 74 broda, a start je u 23h. Svi imamo odmor do 22h, pa spremanje i isplovljavanje.
Na startu nema vjetra, a na liniji gužva. Odlučujeno da nam se nema smisla gurati jer s ovolikim brodom nemamo puno mogučnosti za manevre. Nakon starta svi polako plutamo uz Prvić i nikako da se pokrenemo. Kod Zlarina vjetar pojačava, pa sada već jurimo. Željko preko sms-a prima podatke o brzinama brodova ispred nas, pa do kontrolne točke na Komorici prolazimo 30ak brodova. Krećemo prema Jabuci i ide nam dosta dobro sve do pred jutro kada vjetar pada i skreće na jugoistok. Manji i lakši brodovi koje smo prestigli sada su brži od nas, pa zaostajemo. 10ak milja prije Jabuke rasparao nam se rogalj glavnog jedra. Nevjerojatno je koliko su loše sašivena ova jedra! Pokušavamo smisliti neku improvizaciju. Olivier predlaže da dalje jedrimo s prvim kratom, što je bilo i najlogičnije rješenje. Sada ne samo da imamo hendikep teškog broda, nego moramo jedriti s manjom površinom jedara po jako malo vjetra. Okrećemo Jabuku oko 11h i s gennakerom po slabom jugu polako idemo prema Blitvenici. U ovim uvjetima smo jako spori. Sergej nam radi paštu za ručak, pa nam to malo diže moral. Prolazimo Blitvenicu i sada se počinjemo veseliti što se približavamo cilju. U Vodice stižemo oko 19h, vežemo se bokom kao 10ti brod u nizu, nazdravljamo i krećemo van na pizzu i pivo. Brzo se vraćamo nab rod i svi spavamo kao bebe do 7h kada se moramo maknuti jer nam susjedi za koje smo se vezali odlaze.
Ujutro se uspjevamo ugurati na lukobran, a kada smo već budni, svi odlazimo u Viradu na kavu, pa na tuširanje u marinu. U 12h je ručak u hotelu. Dobro se jelo, a atmosferu je najviše podigla ekipa Darka Prižmića koja je odsvirala Jabuku i Budjav lebac za kraj. Većina posade nam odlazi, a transfer do Novigrada ćemo odraditi Maja, Olivier, Christian i ja. Opraštamo se i krećemo na sjever. Jedrimo s gennakerom do Žuta, vjetar pada, pa nastavljamo na motor, Naravno, moral ism proći pokraj Sita i vidjeti Marca Pola prije nego ga konačno maknu s tog otoka. Sidrimo se u Brbinju, a Maja nam je napravila super večeru nakon koje smo samo mogli na spavanje.
U ponedjeljak krećemo u 7h dalje. Puše slabo jugo, lagano jedrimo sa gennakerom I uživamo dok još možemo. Stajemo na Iloviku u nadi da ćemo popiti pivu. Sve je zatvoreno, pa pomalo razočarani sjedimo na klupi s pogledom na mjesto i brod… nakon par minuta dolazi Maja s vrećicom punom piva!!! Ngovorila je lokalce da joj prodaju 5 velikih piva za 5 eura! Super!!! Nakon kratke pauze za pivo, idemo dalje do Unija gdje smo se vezali oko 17h. Večeras dok sam za posadu radio brudet, mačka nam je došla na brod i htjela nam se uvaliti na večeru. Nije joj uspjelo, ali da se pitalo Oliviera, ko zna. Nakon svega, Maja nam je još napravila i palačinke! Taman za bolji san.
U utorak krećemo s Unija već u 4h ujutro. U početku pokušavamo malo jedriti, ali u Kvarneru vjetar potpuno nestaje, a pojavljuje se magla koja se nastavlja sve do Novigrada. Stigli smo oko 11h nakon prijeđenih preko 400 milja i puno uživanja…
Ekipa je dala sve od sebe da brzo skinemo i složimo jedra, operemo brod i sve dovedemo u red nakon svega. Hvala!
Na kraju hvala svima koji su pomogli da Cesarica oplovi oko Jabuke:
Crosail-u na korištenju broda, Zoranu oko pomoći pri okupljanju posade, učlanjenju u klub, verifikacijama i posudbi VHF-a, jedraru Dubravku i ekipi iz Elan Yachtinga u Sukošanu napomoći oko jedara, Željku na organizaciji popravaka, cijeloj posadi: Maja, Ana, Elvis, Olivier, Christian, Sergej, Sebastijan, Boštjan, JK Samobor na praćenju i potpori, Hrvoju na slanju VHF-a busom u Vodice i JK Tijat na gostoprimstvu.
Do sljedeće regate… Dobro more!
Mnogi me pitaju i ja stalno odgovaram, te mi se ucinilo zgodnim iznesti odgovor ovdje da ne odgovaram previse puta. Pridje mi poznanik te pocne: moj prijatelj je kupil brod, dal ga u charter, te ovi placaju sve troskove leasinga i broda narednih pet godina ( na toliko je i leasing bez ucesca) i nakon toga daju mi brod i ja bi, kaj ti mislis?. U prijevodu: ne dam nista (osim imena za nosioca leasinga) i dobim za 5 godina brod. Uf, moram reci uf, jer ovo me podsjeca na mnogo poslovnih opcija iz proslosti na kojima se ocito ne uci i kaj je najnevjerojatnije takove price dolaze sa svih strana i iz raznih ustiju i cesto, precesto. Ajmo sad cinjenice: zakaj bi ja kao charter uzeo nekog samo kao nosioca leasinga, isplatio brod i predao mu ga gratis za 5 godina???, a plovilo je u tih 5 godina izgubilo nekih 30% na vrijednosti. Sa spoznajom ovih cinjenica ljudi se i dalje upustaju u ovakve aranzmane, no jos nisam od nikog cuo da ima flotu brodova na ovu kombinaciju. Ekipa, brodovi se kupuju iz ljubavi i zahtjevniji su od zena, al isto tako nas toliko i uveseljavaju, neograniceno i to je najveci profit. Naravno da se da zaradit, ali ako se uzme vrijeme, investicija i ulozeni rad, vjerujem da su neke druge grane po tom kljucu daleko prihodovnije, odnosno kao i u svako drugom poslu: investicija + rad daje prihod. Pa zakaj se ljudi i dalje upustaju u to? misljenja sam da im je to nekaj nepoznato samim time zanimljivo, atraktivno, glamurozno, u biti zele biti dio te price, no bez ikakvih spoznaja skacu i preskacu puno puno stepenica. Ne mislim nikoga razoruzat ali molim takove, ukrcajte se na brod, operite ga, nocite usidreni, razgovarajte na pontonu, izvrsite sitni popravak, izradite crew listu, otvorite peljar, te onda donesite odluku jel vas to uopce zanima na takav nacin, jer ponavljam brod je kao zena, treba puno vremena,ljubavi i strpljenja, nikad dosta. Idemo sada na okvirnu kalkulaciju za jedrilicu (ne mislim preciznu i nek mi se ne zameri ak kaj zaboravim),u nastavku…
Prvo, brod u charteru obicno nije stariji od pet godina (osim kod velikih i raritenih primjeraka, ovdje govorimo o jedrilicama do 50 stopa), cijena tjednog najma se izracunava po vrijednosti broda i starosti, te da bi pokrili godisnji leasing (ucesce je 35%-25% za sad na trzistu kapitala) brod mora biti u najmu nekih desetak tjedana, a niste pokrili troskove: registracije,opreme,kaska,veza,odrzavanj a etc….nek vam je za to potrebno jos par tjedana, znaci brod mora biti iznajmljen cca14 tjedana da bi bili na 0, no to nije sve, poklanjamo vam set….(ovo nisam mogel a da ne napisem), ako vam neka agencija radi booking, kaj je i za ocekivat, uzet ce vam 30%, znaci kratki ste jos za 30%, odnosno toliko morate vise tjedana odgulit (sad zamislite da taj charter kome dajete brod radi booking preko drugih agencija, kaj i najcesce je), a sve to da radite sami. Pitanje: di je tu prihod chartera kome ste dali brod na skrb?. I na kraju nek vam brod za 5 godina vrijedi 30% manje od nabavne cijene taman vam je toliko iznosilo i ucesce, ostane 40% (kaj je 100% na ulozeno ucesce, no u slucaju da ste sve sami radili, pa kad odbijete svoj rad kroz 5 godina……ne izgleda bas nekaj). I za kraj: onaj tko radi na jadranu vise od 14 tjedana kapa dolje. Ovo je racunica u grubo i vjerojatno je nekaj ispusteno, al iz aviona to je to, ak ko ima nekaj za dodat ili primjetit ili osporit, vrlo rado cu cut.
Ženska posada MiraCOOL trenira i regatava već više od tri godine, povremeno i na Crosailovoj barci, pa je red da ih predstavim.
Jelena Prekalj – Kormilar
FriendlyCOOL
Najprijateljskiji kormilar, jako se trudi da svi budu zadovoljni, pa ponekad dopušta i demokraciju na brodu. Nastoji uvijek biti sigurna da je s brodom sve u najboljem redu, a nakon jedrenja najviše voli slagati konope.
Martina Butković – Bowman
FashionablyCOOL
Uvijek želi da ekipa bude lijepo obučena s usklađenim bojama, jer je vrlo važno da ekipa i lijepo izgleda. Kad nema posla na provi vrlo brzo se počne dosađivati, tako da joj je u tim trenucima glavni zadatak da zbunjivanje protivnika. Jako joj dobro ide.
Daniela Marić – Trimer
ScreamingCOOL
Voli vikati u situacijama kad protivnici odbijaju dati prednost ekipi, u isto ih vrijeme plaši i nasmijava. U svakom slučaju, uglavnom pobjeđuje. Uvijek vrišti kad se brzo jedri. Užasava se štraorcade.
Maja Polić – Mastman
SmilingCOOL
Najveći optimist među jedriličarima koji uvijek vjeruje da je čaša na pola puna, pa je zadužena za prizivanje vjetra u nemogućim uvjetima bonace. Obožava ekstremne uvjete i nikad joj nije dosta vjetra. Nema te jahte koja bi joj bila draža od najmanje jedrilice.
Tamara Pariž
DreamingCOOL
Vrlo racionalna, a kada je jedrenje u pitanju ne prestaje sanjati put oko Svijeta i sva jedrenja doživljava samo kao uvod u to.
Dobro more!
Prošli mjesec sam vodio još jedan skiperski tečaj.
Dan kad mi je ekipa dolazila u Novigrad je padala kiša, ekipa je došla do grada, ali ne i do marine jer je počeo takv pljusak da nisu mogli doći niti do broda, umjestotoga zapili su se u lokalnim birtijama i došli nekako do broda oko dva ujutro.
Mamurni su nekako odradili shopping, pa smo mogli krenuti rano popodne. Nismo stigli daleko, samo do Rovinja, a taman kad smo se usidrli je prošla nevera. Ujutro smo krenuli dalje po jakom jugozapadnom vjetr do 35 čvorova i čak 4 metra vala. Bilo je to mučenje za većinu poade, ali smo uspjeli stići do vrha Istre i usidriti se kod Premanture u lijepoj vali i malo uživati. Drugi dan imamo idealan vjetar od 20ak čvorova u bok i jurimo do Malog Lošinja, tamo nam je odlično. Sljedeći dan vjetar je stao, a mi nastavljamo do Ista, pa do Sali na Dugom otoku gdje je sve bilo puno Njemaca na 30 brodova u regati. Svi su naravno okupirali Maritimo. Nakon sali idemo na Ugljan gdje ekipa marljivo uči za ispit jer u podne sljedeći dan se vežemo ispred Lučke kapetanije u Zadru gdje su svi položili ispit za Voditelja brodice kategorije C (skiperski ispit). Odmah nakon zasluženog pića krećemo za Novigrad i to bez stajanja. Bez većih problema, nakon 18 sati smo mrtvi umorni stigli u marinu. Slijedi spremanje broda, pa mala proslava prije odlaska u civilizaciju (Zagreb)…
Vratio sam se s još jednog 8-dnevnog tečaja jedrenja. Moram priznati da se ne sjećam kada je bilo ovoliko vjetra u tjedan dana.
Prvi dan smo isplovili ujutro iz Novigrada s Mirakulom (Crosail-ov Elan 384 Impression) i po bonaci navečer stigli u Unije (jedini dan bez vjetra). Negdje usred noći, oko 2 ujutro probudila me nevera. Kako su Unije potpuno otvorene na zapad, a zapuhalo je na tren i preko 40 čvorova, nije nam bilo druge nego u akciju dizanja sidra i isplovljavanje. Srećom to nije dugo trajalo, pa smo se ubrzo vratili i ponovno bacili sidro i uspjeli se naspavati.
Ujutro je zapuhalo umjereno jugo, a mi baš na jug, pa smo imali borbu do Oliba. Kada smo stigli i htjeli se vezati na mol, čovjek nam je rekao da ne može jer da je prognoza kaže mogućnost neverina i da su jučer imali problema. Zanimljivo, to mi je bilo prvi put da su negdje odbili primiti brod, a da ima mjesta. Nije nam preostalo drugo, nego se usidriti ispred i gumenjakom do obale pogledati utakmicu (bolje da se nismo trudili kako je završila).
Drugi dan, opet jugo, a mi i dalje na jug, ovaj put borba do marine Veli Rat, vjerojatno jedina u kojoj morate dodatno platiti struju! Opet na utakmicu, i opet nažalost s istim rezultatom.
Sljedeće jutro čekali smo da prođe nevera, pa isplovili i po laganoj buri jedrili uz Dugi otok i gledali kako nas sustiže veliki crni oblak i kiša. Nismo čekali, nego smo maksimalno skratili jedra i uskoro dočekali vjetar od preko 40 čvorova, ali srećom u krmu. Stigli smo se vezati u Sali i pet minuta kasnije još jedna nevera, ali smo ovu samo promatrali iz udobnosti salona gdje smo popili podosta piva za to vrijeme.
Dan poslije počela je umjerena bura od 20-ak čvorova, taman za lijepo jedrenje do Šibenika gdje se vežemo na rivi.
Sljedeći dan opet bura, puše od 5 do 25 čvorova, zanimljivo jedrenje do prolaza Ždrelac gdje sidrimo i gledamo odsukavanje turističkog broda Dalmatino (u novinama čitam da se nasukao i dan kasnije kod Kornata!?).
Ujutro krećemo do Zadarske rive, doručak u Arsenalu, kava na Zadarskoj špici, pa pomalo nazad prema Istri. Još od Kvarnera gledamo bljeskanje ispred nas, stižemo u to nevrijeme negdje prije Rovinja i od onda se stvarno mučimo po dosta jakoj buri i obilnim pljuskovima sljedeća 4 sata do Novigrada. Vežemo se u Novigradskoj marini, a susjedi Nijemci ne mogu vjerovati da smo po tom vremenu plovili, a niti meni nije baš jasno šta mi je to trebalo.
Sada zasluženi odmor nakon svega, ali ne zadugo…
Dakle priča počinje odlukom o kupovini broda, te ugovaranjem rokova isporuke i specifikacijama, sve to traje nekih pola godine, nakon tog vremena zahuktava se: ugovori, plačanje, izbor dodatne opreme u tvornici i od ostalih dobavljača, česti posjeti proizvodnji (izmjene promjene……), osiguranje veza, marketing, police osiguranja, nakon probijanja rokova kojih par mjeseci slijedi isporuka, trčanje na carinu kopnom i morem (moleć Posjedona da ne ostanes za vikend na carinskom gatu), obavljanje granične policije,carine,lučke kapetanije. Nakon sto je posjedon bio blagonaklon ( odnosno vrhunska spediterka) slijedi dva dana opremanja broda( 18 sati dnevno u paklenoj vrucini), provjere ispravnosti i popravci koji se mogu obaviti. Slijedi upis u registar brodova (za jahte iznad 15m duzine, a sve to nakon 30 dana sredjivanja razno raznih dozvola od razno raznih institucija). Na kraju ostaje jos par mjeseci do godine dana za popravak raznih stvari na plovilu koje uvjek dolazi nesavrseno iz tvornice….
U kratkim crtama nabava plovila izgleda zahtjevno, al vjerujte jos je zahtjevnije
Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali na realizaciji ovih par koraka: Biserki, Valentini, Suzani, Peteru, Andreju, Alešu, Vladi, Luki, Andreju, najboljem šefu proizvodnje Elan Yachtinga (majstoreee), Branki, Maticu, Vereni, te ostalima koje nismo nabrojali ali mislimo na njih
Team Crosail
Završio je još jedan skiperski tečaj, pa sada malo skupljam dojmove.
Ekipa je stigla na brod puna entuzijazma, no ubrzo nakon kretanja nekima je raspoloženje naglo splasnulo zbog umjerenog jugozapadnjaka od oko 25 čvorova i valova od oko 3 metra. Malo se i povraćalo po brodu i oko njega, ali to je brzo zaboravljeno. U sumrak smo se stigli usidriti u Medulinskom zaljevu i malo se odmoriti.
Ujutro smo krenuli dalje, sada po bonaci s nešto malo maestrala popodne, pa smo malo ipak uspjeli i jedriti. Uz to što smo vježbali navigaciju, stigli smo se po putu i okupati. Usidrili smo se ispred Ista, ekipa je napravila super večeru – francuski krumpir, pa smo se i dobro najeli.
Sljedeći dan smo ponovno po laganom vjetru vježbali navigaciju i kupali se, tako smo došli do Sali na Dugom otoku. Ekipa sretna jer je napokon došla do nekakve civilizacije zarundala je u Maritimu do ranih jutarnjih sati.
Drugi dan smo prošli kroz Kornati gdje su neki ipak shvatili da navigacija zahtjeva konstantnu pažnju i gledanje na karti jer par puta nisu znali reći gdje smo bez da pogledaju na čudo moderne tehnologije – GPS. Predvečer se opet sidrimo ispred Kaprija i na moje iznenađenje plaćamo sidrenje!?
Sljedeće popodne maestral je malo pojačao, pa smo imali prilike i za obor izvježbati virade na putu prema Velom Ižu gdje je ekipa zarundala kod Tončija u kući.
Tako mamurni, stigli smo u Zadar gdje e bilo još nešto vremena za opuštanje prije ispita. Nakon što su svi položili i to proslavili pićem, odmah smo krenuli prema Novigradu i odradili noćnu navigaciju. 16 sati kasnije, oko 8 ujutro stigli smo i mrtvi umorni svatko je krenuo svojim putem.
Do nekog drugog jedrenja, želim svima dobro more!
Crosail's Blog 