Posted tagged ‘regata’

69. Viška regata

21/10/2013

45. Barcolana – ‘Ciao Bei’

14/10/2013

Poziv na 45. Barcolanu stigao je u posljednji tren, u subotu, samo dan prije starta. Iz Zagreba smo krenuli u 5:00h ujutro, a već u 9:00h smo bili u marini u Muggi na crvenoj talijanskoj jedrilici Strarkel Match 33 simpatičnog imena ‘Ciao Bei’. Dva člana posade zakasnila su, pa isplovljavamo bez njih uz vikanje na telefon skipera Alexa. Ipak, na pola puta do Trsta, Alex se malo smekšao i odlučio da ćemo ipak otići do Barcole gdje doslovno 10 minuta prije starta ukrcavamo zaspalu posadu.

SANYO DIGITAL CAMERA

Jurimo s glavnim jedrom i motorom prema startnoj liniji i provlačimo se između brodova da bi uspjeli doći do dosta dobre pozicije prije starta, samo 50ak metara od maxija ‘Robertissima’. Start je označen u točno 10:00h pucnjem iz topa, a mis mo na samoj startnoj liniji. Vjetra uopće nema, a oko nas su sttotine jedrilica, svi se pokušavaju pokrenuti i progurati, brodovi se odguravaju rukama, nogama i brane bokobranima. Zanimljivo je to gledati sa strane, ali kad se događa vama, stvar je malo ozbiljnija. Iako vjetra ima vrlo malo, Alex ne dozvoljava opuštanje, pa se svi stalno trudimo pokrenuti brod. Pokušavamo sa i bez gennakera, naginjemo brod i pratimo što radi konkurencija. Mnogi odustaju, ali mi niti ne pomišljamo na tako nešto. Na prvoj bovi ponovno je kaos, odguravanje i sudaranje, ali idemo dalje. Sada nam je jasno da je regata skračena i da je cilj već na drugoj bovi, pa je vrlo izgledno da ćemo proći kroz cilj.

 

IMG_3104

 

Za kraj, odlazimo do Trsta gdje smo se vezali, otvorili bocu šampanjca i pojeli kolače. Od prijavljenih 1562 broda, mi smo završili na 344. mjestu i svi smo jako zadovljni:)

Team Petra Kliba – trening u Portorožu

25/10/2011

Imao sam prilku snimiti pripreme hrvatskog olimpijskog ženskog match-race tima – “Team Petra Kliba” u Portorožu.

Svaki vikend Petra, Gea i Tajana treniraju na brodu slovenske ženske posade.

Match Race Team čine: Petra Kliba, Gea Barbić i Tajana Ganić. Zahvaljujući uspješnim rezultatima među kojima i osvojenom naslovu Prvakinja Hrvatske u dvobojskom jedrenju Petra Kliba trenutno zauzima 28. mjesto na ISAF-ovoj rang-ljestvici olimpijske discipline ženskog dvobojskog jedrenja.

Video:

Više o projektu može se pročitati na iJedrenje Portalu:

Petra Kliba – projekt Perth 2011.

Osvrt na Adris RC44 Kup u Rovinju

02/10/2011

Adris je doveo RC44 Cup u Rovinj , pa sam imao priliku uživati iz neposredne blizine u praćenju svjetski poznatih imena na jednoj od najpoznatijih serija regata na Svijetu. Nažalost ne događa se često da se ovakve vrhunske regate jedre u hrvatskoj, pa se ovakva prilika nije smjela propustiti. U Rovinju sam bio drugi dan regatavanja kada se jedrio “fleet race” po idealnim uvjetima – sunčano uz 8-12 čvorova vjetra.

Sudjelovalo je 14 profesionalnih posada (od toga čak 4 ruske), a na raspolaganju im je bilo 30ak pratećih glisera (pratnja, suci, press…), VIP brod, šator u marini, press centar, hotel…

Lijepo vrijeme, odlični uvjeti za jedrenje, vrhunski profesionalni jedriličari, a sve to bilo je popraćeno odličnom organizacijom.

Ovako izgleda tipičan dan na regati RC44 Cup-a:

Dan počinje doručkom u šatoru, nakon čega posade kreću na pripremanje brodova, a press i VIP gosti se raspoređuju po pratećim brodovima. Slijedi isplovljavanje, kratki trening i start. Predstavnici medija imaju prilike pratiti regatu iz neposredne blizine zahvaljujući brzim gumenjacima sa skiperima koji udovoljavaju njihovim prohtjevima, VIP gosti su na brodu s kojeg mogu uz komentare pratiti regatu, a imaju prilike i kao gosti jedriti u regati (stoje na krmi broda). Regata traje do kasno popodne, nakon čega slijedi povratak u marinu, spremanje brodova, šampanjac za najbolje, intervjui i press konferencija. Na kraju tu je i večera za sve prisutne i party do kasno u noć…

Čestitke svima uključenim u organizaciju regate i nadamo se da će se uskoro ovako nešto ponoviti u hrvatskoj…

RC44 Cup: www.rc44.com

5 najboljih fotografija s jedrenja u 2009.

26/12/2009

Na kraju godine, evo 5 najboljih fotografija s jedrenja u 2009. godini. Večina su ipak s ovogodišnje Jabuke. Hvala svima koji su sudjelovali i naravno onima koji su nas slikali 🙂

5. Christian, Saša, Maja i Boštjan na Vodičkom lukobranu prije starta regate Jabuka 2009.

4. Pogled prema Jabuci sa Cesarice…

3. Jedrilica u sumrak na regati Jabuka 2009.

2. Pogled na Jabuku, ali ovaj put s krme 🙂

1. Uspavana ljepotica:) Maja spava nad kartom…

Regata Jabuka 2009

20/11/2009

Ove godine odlučio sam organizirati odlazak na regatu Jabuka. Budući da brod s kojim sam želio ići (Cesarica III – http://www.sy-cesarica.com) je na vezu u Novigradu koji je oko 150 milja udaljen od startne linije u Vodicama, to je zahtjevalo dosta priprema. Podijelio sam taj pothvat u tri etape, transfer do Vodica, regatu i transfer nazad do Novigrada. Kako mi sve ne bi bilo prenaporno, a i da se posada upozna s brodom, za transfere sam planirao dosta vremena. Pripreme sam počeo slanjem maila svima koji su jedrili sa mnom, a Zoran je poslao isti mail svim članovima JK Samobor. Kao i uvijek, odaziv u prvih nekoliko dana je bio tako velik da bi mogao napuniti tri broda, a na kraju smo jedva popunili i ovaj jedan. Čak i ljudi koji su me nagovarali da idem na regatu na kraju nisu išli, isto tako oni za koje sam bio siguran da će mi se pridružiti su odustali, a išli su oni na koje nisam uopće računao. Nakon što se brod vratio s Barcolane, trebalo ga je pripremiti, pa sam krenuo s čišćenjem, provjerama brodskih sistema i popravcima. Bilo je dosta vremena, pa se sve odradilo bez nekog pritiska.

Posada se počela okupljati u Novigradu u nedjelju, 8.11. Kiša je padala cijeli dan, a za ponedjeljak kada smo kretali prognoza je bila jugo. Nije baš bilo motivirajuće, ali sam mislio da od ovoga može samo na bolje. Prvo sam otišao u Poreč po Željka, najiskusnijeg člana posade, ovo će mu biti četvrta Jubuka. Ubrzo je u Novigrad stigao I Boštjan iz Ljubljane koji ima svoj brod, ali je zaželio jedriti na malo većem brodu, pa je zato izabrao 16-metarsku Cesaricu. Malo poslije stižu doktori Olivier i Christian iz Švicarske, a navećer nam se pridružuju Ana i Maja, tako da je sada posada za transfer kompletna i spremni smo za polazak.

U ponedjeljak ujutro nakon što smo kupili kruh i popili brzu kavu, isplovljavamo u 8h. Puše lagana bura, pa odlično jedrimo brzinom od oko 8 čvorova. Pada kiša, ali nas to ne smeta puno jer imamo mi i bimini i sprayhood, delfini i duga između Poreča I Rovinja nam podižu moral. Vjetar potpuno pada prije Porera, pa palimo motor. U kvarneru nas dočekuje sasvim drugo vrijeme. Najavljivano jugo pojačava, pa orcamo u ne baš idealnom kutu, ali nema nam druge. Odjednom genova počinje lamatati, pa ju brzo raolamo. Dogodila se nevjerojatna stvar (prva u nizu), rasparao se rogalj genove (hvatište škote za genovu). Jedro je staro dvije godine, a vjetra je bilo 12 čvorova! Morati ćemo nastaviti s glavnim jedrom i motorom, a genovu popraviti po putu. Vjetar pojačava i prelazi 30 čvorova, a glavno jedro odjednom počinje jako lamatati jer su svi klizači izletjeli iz njega. Jedro mora brzo dolje, ali po ovom vjetru I valovima, to je bila operacija koja je trajala 15ak minuta (činilo se puno dulje). Posada je bila super, svi su dali sve od sebe i uspjeli smo. Sada idemo na motor prema Unijama da se malo odmorimo, nešto pojedemo i odlučimo što i kako dalje. Razgovaramo o opcijama i nakraju s oduučujemo da spavamo na Unijama, a Željo dogovara s jedrarom u Sukošanu brzi popravak. Na Unijama smo uspjeli složiti I spremiti jedro, najesti se i osušiti se. Ovo je tek prvi dan, a već smo ostali bez dva jedra! Ko zna što nas još sve čeka…

Krećemo u 6h s Unija kako bi što prije došli do jedrara. Idemo na motor (nije da imamo izbora) i sve je ok dok nismo prošli Olib i ušli u Virsko more, tamo bura pojačava na 20-30 čvorova, a i valova s boka je sve više. Nije baš ugodna vožnja, ali Maja u tim uvjetima radi jaja s lukom i pancetom što nam svima diže moral. Ne samo da je napravila doručak, nego je i spremila kuhinju! Vjetar potpuno staje ispred Zadra, a u Sukošan stižemo u 13h gdje slažemo jedra I predajemo ih jedraru. Hvala Dubravku za popravljena jedra I ekipi iz Elan Yachtinga na prijevozu!!! Brzuspješno smo pokušali popiti kavu u marini jer je sve zatvoreno, pa smo odlučili turističi se odvesti do Kukljice, popiti kavu na brodu i usidriti se u Ždrelcu. Potpuno je mirno, pa svi uživamo. Posadi sam za večeru napravio Chili koji mora da im se svidio jer su sve pojeli. Zaslužili su nakon svega što su prošli u ova dva dana.

U srijedu ujutro se budimo u 8h, doručkujemo i nestrpljivo čekamo vijesti od jedrara. Kaže da ćemo jedra dobiti sutra ujutro u Vodicama, pa krećemo na jug. Vjetra nema, pa se sunčamo i uživamo, ali i pokušavamo malo jedriti s gennakerom. Moramo trenirati, a jedino to jedro nam je preostalo. U Vodice stižemo taman u sumrak, vežemo se na lukobranu Svi imaju slobodne aktivnosti do večere koju sam najavio za 8:30h. Danas radim tjesteninu s puretinom i gljivama. Na večeri nam se pridružuju Željkovi gosti iz Austrije. Donijeli su nam na poklon Porto, pa smo ga nakon večere morali probati.

U četvrtak nakon kave u Viradi, stižu nam popravljena jedra. Hura! Postavljamo genovu, stavljamo letvice u glavno jedro, provlačimo kratove, stavljamo nove klizače, provlačimo podigač. Svi su u akciji. Prava radionica.

Ekipa je naravno i ogladnila, pa su jaja s lukom, gljivama i pancetom došla kao naručena. Popodne isplovljavamo i malo treniramo po slabom vjetru ispred Vodica. Svi uglavnom već jako dobro sve znaju, pa je pravi gušt… a napokon imamo i jedra! Večeras nam je stigao iz Zagreba Elvis koji će jedriti s nama na regati. Svi skupa idemo na večeru koju sprema organizator regate na brodu Ina. Dobra hrana i još bolje društvo, ali umor čini svoje, pa rano odlazimo na spavanje. Petak je dan a odmor. Prijavljujemo se za regatu. Dobivamo startni broj 60, prolazimo pregled broda, stavljaju nam transmitter za uživo pračenje preko interneta. Iz Ljubljane nam stižu još dva ćlana posade, Sergej i Sebastijan, pa smo sada kompletni. Svi smo im se jako obradovali jer su donijeli sarmu. Njam. Nakon večere, Željko i ja idemo na sastanak skipera. Prijavljena su 74 broda, a start je u 23h. Svi imamo odmor do 22h, pa spremanje i isplovljavanje.

Na startu nema vjetra, a na liniji gužva. Odlučujeno da nam se nema smisla gurati jer s ovolikim brodom nemamo puno mogučnosti za manevre. Nakon starta svi polako plutamo uz Prvić i nikako da se pokrenemo.  Kod Zlarina vjetar pojačava, pa sada već jurimo. Željko preko sms-a prima podatke o brzinama brodova ispred nas, pa do kontrolne točke na Komorici prolazimo 30ak brodova. Krećemo prema Jabuci i ide nam dosta dobro sve do pred jutro kada vjetar pada i skreće na jugoistok. Manji i lakši brodovi koje smo prestigli sada su brži od nas, pa zaostajemo. 10ak milja prije Jabuke rasparao nam se rogalj glavnog jedra. Nevjerojatno je koliko su loše sašivena ova jedra! Pokušavamo smisliti neku improvizaciju. Olivier predlaže da dalje jedrimo s prvim kratom, što je bilo i najlogičnije rješenje. Sada ne samo da imamo hendikep teškog broda, nego moramo jedriti s manjom površinom jedara po jako malo vjetra. Okrećemo Jabuku oko 11h i s gennakerom po slabom jugu polako idemo prema Blitvenici. U ovim uvjetima smo jako spori. Sergej nam radi paštu za ručak, pa nam to malo diže moral. Prolazimo Blitvenicu i sada se počinjemo veseliti što se približavamo cilju. U Vodice stižemo oko 19h, vežemo se bokom kao 10ti brod u nizu, nazdravljamo i krećemo van na pizzu i pivo. Brzo se vraćamo nab rod i svi spavamo kao bebe do 7h kada se moramo maknuti jer nam susjedi za koje smo se vezali odlaze.

Ujutro se uspjevamo ugurati na lukobran, a kada smo već budni, svi odlazimo u Viradu na kavu, pa na tuširanje u marinu. U 12h je ručak u hotelu. Dobro se jelo, a atmosferu je najviše podigla ekipa Darka Prižmića koja je odsvirala Jabuku i Budjav lebac za kraj. Većina posade nam odlazi, a transfer do Novigrada ćemo odraditi Maja, Olivier, Christian i ja. Opraštamo se i krećemo na sjever. Jedrimo s gennakerom do Žuta, vjetar pada, pa nastavljamo na motor, Naravno, moral ism proći pokraj Sita i vidjeti Marca Pola prije nego ga konačno maknu s tog otoka. Sidrimo se u Brbinju, a Maja nam je napravila super večeru nakon koje smo samo mogli na spavanje.

U ponedjeljak krećemo u 7h dalje. Puše slabo jugo, lagano jedrimo sa gennakerom I uživamo dok još možemo. Stajemo na Iloviku u nadi da ćemo popiti pivu. Sve je zatvoreno, pa pomalo razočarani sjedimo na klupi s pogledom na mjesto i brod… nakon par minuta dolazi Maja s vrećicom punom piva!!! Ngovorila je lokalce da joj prodaju 5 velikih piva za 5 eura! Super!!! Nakon kratke pauze za pivo, idemo dalje do Unija gdje smo se vezali oko 17h. Večeras dok sam za posadu radio brudet, mačka nam je došla na brod i htjela nam se uvaliti na večeru. Nije joj uspjelo, ali da se pitalo Oliviera, ko zna. Nakon svega, Maja nam je još napravila i palačinke! Taman za bolji san.

U utorak krećemo s Unija već u 4h ujutro. U početku pokušavamo malo jedriti, ali u Kvarneru vjetar potpuno nestaje, a pojavljuje se magla koja se nastavlja sve do Novigrada. Stigli smo oko 11h nakon prijeđenih preko 400 milja i puno uživanja…

Ekipa je dala sve od sebe da brzo skinemo i složimo jedra, operemo brod i sve dovedemo u red nakon svega. Hvala!

Na kraju hvala svima koji su pomogli da Cesarica oplovi oko Jabuke:

Crosail-u na korištenju broda, Zoranu oko pomoći pri okupljanju posade, učlanjenju u klub, verifikacijama i posudbi VHF-a, jedraru Dubravku i ekipi iz Elan Yachtinga u Sukošanu napomoći oko jedara, Željku na organizaciji popravaka, cijeloj posadi: Maja, Ana, Elvis, Olivier, Christian, Sergej, Sebastijan, Boštjan, JK Samobor na praćenju i potpori, Hrvoju na slanju VHF-a busom u Vodice i JK Tijat na gostoprimstvu.

 

Do sljedeće regate… Dobro more!

MiraCOOL

29/10/2009

MiracoolŽenska posada MiraCOOL trenira i regatava već više od tri godine, povremeno i na Crosailovoj barci, pa je red da ih predstavim.

Jelena Prekalj – Kormilar
FriendlyCOOL
Najprijateljskiji kormilar, jako se trudi da svi budu zadovoljni, pa ponekad dopušta i demokraciju na brodu. Nastoji uvijek biti sigurna da je s brodom sve u najboljem redu, a nakon jedrenja najviše voli slagati konope.

Martina Butković – Bowman
FashionablyCOOL
Uvijek želi da ekipa bude lijepo obučena s usklađenim bojama, jer je vrlo važno da ekipa i lijepo izgleda. Kad nema posla na provi vrlo brzo se počne dosađivati, tako da joj je u tim trenucima glavni zadatak da zbunjivanje protivnika. Jako joj dobro ide.

Daniela Marić – Trimer
ScreamingCOOL
Voli vikati u situacijama kad protivnici odbijaju dati prednost ekipi, u isto ih vrijeme plaši i nasmijava. U svakom slučaju, uglavnom pobjeđuje. Uvijek vrišti kad se brzo jedri. Užasava se štraorcade.

Maja Polić – Mastman
SmilingCOOL
Najveći optimist među jedriličarima koji uvijek vjeruje da je čaša na pola puna, pa je zadužena za prizivanje vjetra u nemogućim uvjetima bonace. Obožava ekstremne uvjete i nikad joj nije dosta vjetra. Nema te jahte koja bi joj bila draža od najmanje jedrilice.

Tamara Pariž
DreamingCOOL
Vrlo racionalna, a kada je jedrenje u pitanju ne prestaje sanjati put oko Svijeta i sva jedrenja doživljava samo kao uvod u to.

Dobro more!